Puno je mogućih uzroka. Najčešći su buhe, krpelji ili alergije (koje mogu biti na hranu ili neke trave, korove). No i patologija vezana uz analne žlijezde i vrećice (promijenjen sadržaj, pretjerana punjenost i nedovoljno ili nepotpuno praznjenje). Također, razlog može biti u prečestom šamponiranju i kupanju ili nekim drugim nametnicima.
Postoje i insekticidne ogrlice koje vrlo učinkovito štite pse od buha i krpelja i do 6 mjeseci. Nikakvi prašci, ni ampule i ogrlice na biljnoj bazi nisu učinkovite. Sredstva za zaštitu od buha i krpelja kupuju se samo kod veterinara ili u veterinarskoj apoteci, jer ćete samo tako sigurno dobiti djelotvoran preparat i pravi savjet o upotrebi. Treba znati da 95% buha živi u okolišu životinje, te svaki antiparazitni tretman, treba pratiti i detaljno čišćenje okoline.
Kupati Vaše ljubimce je bolje što rijeđe?! Naša preporuka je da psa treba kupati 3-4 puta godišnje šamponom za pse. Vlada sasvim pogrešno mišljenje je da će pas ljepše mirisati ako se češće kupa. Tuširanje odnosno ispiranje običnom vodom je dozvoljeno po potrebi (posle kupanja u rijeci, prljanja posle kiše ili u blatu, zimi pranje šapa od soli).
Vlasnici kućnih ljubimaca moraju da shvate da čestim kupanjem narušavaju prirodni odbrambeni mehanizam kože i time čine njihovog kućnog ljubimca manje otpornim na razna oboljenja.
Da bi izbjegli sve eventualne neželjene posljedice kupanja ljubimaca, o načinu kupanja i vrstama preparata se posavjetujte lično sa Vet Centar zaposlenicima ili dostupnost preparata provjerite na našoj Vet Centar webshop stranici.
U principu, mačke nije potrebno kupati jer zdrava mačka, sama brine o čistoći svoje dlake i uređuje se lizanjem. Naravno, ako želite, mačku možete kupati, ali posebnim šamponima za mačke i na taj tretman je morate naviknuti od malena. Dugodlake mačke zahtijevaju puno više truda pri kupanju, češljanju i uređenju dlake. Kod dugodlakih mačaka često dolazi do formiranja tzv. trihobezoara. To je progutana dlaka formirana u kuglice ili valjčiće koja može izazvati velike probleme u probavnom sustavu. Postoje posebne paste koje potiču izbacivanje progutane dlake i hranu koja sprečava nakupljanje trihobezoara, a za sve detaljnije informacije se raspitajte kod naših veterinara u “Vet Centar” ili pogledajte na našem Vet Centar webshopu.
Mnogi vlasnici pasa misle kako je šišanje kućnih ljubimaca rezervisano samo za one pse i mačke koji posjećuju izložbe i takmičenja. No rezultat šišanja ne treba uvijek da bude izložbena frizura, nego uredan i čist pas, pa zato to spada u higijenske zahvate.
S dlakom na leđima obično nema većih problema. To je dio tijela koji nije naročito osjetljiv, pa će većina pasa dozvoliti češljanje i tako održavanje dlake. Međutim, dlaka ispod pazuha, na trbuhu i posebno između jastučića na šapicama često će stvarati probleme i vlasniku i životinji.
Šape su jako osjetljive i mnogi naši ljubimci se osjećaju vrlo neugodno kada im želimo ošišati dlake među prstima. Nakon nekog vremena, i više neuspjelih pokušaja, ta se dlaka pretvori u tvrdi grumen, pun kamenčića, iveraka i travki, dolazi do povrede šape i šepanja.
Zato je jako bitno da redovno održavate higijenu dlake, redovnim iščešljavanjem dlake koja se mijenja i opada, kao i redovnim šišanjem onih pasmina koje to zahtijevaju.
Obzirom na to da preparati koji se daju oralno protiv crijevnih nametnika nemaju preventivno djelovanje, savjetujemo na mjesečnoj bazi davati antiparazitike – naročito onim psima koji borave na livadama i parkovima s velikom populacijom zivotinja.
Vašeg kućnog ljubimca treba preventivno čistiti svaka 3 mjeseca. Naredna 2-3 dana od čišćenja treba posmatrati izmet i ukoliko se uoče paraziti čišćenje obavezno ponoviti za 2 nedelje. Pravovremenim čišćenjem od endoparazita (glista) doprinosite boljem zdravstvenom statusu životinje.
Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana pravovremeno sakupljati izmet psa i ukloniti ga.
Ako Vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti doktoru. Budući da u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obavezu vakcinacije svojih kućnih ljubimca protiv bjesnoće, mala je vjerovatnoća da budu bolesni. Ipak, ako Vas ugrize pas ili mačka, potrebno je provjeriti kod vlasnika da li je životinja redovno vakcinisana.
Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, no treba ih posmatratii u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vrijeme kod životinje ne razviju znakovi bjesnila, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ugriženog, osim obrade rane. Ako pas ili mačka pokazuju znakove bjesnila, ako se posumnja na bjesnilo ili je životinja pobjegla, potrebno je savjetovati se sa doktorom i ukoliko je indicirano, primjeniti preporučeni tretman.
Gotovo svi vlasnici pasa, pogovo ženskih, suoče se s pitanjem sterilizacije svojih životinja. Kod muških životinja radi se o odstranjivanju testisa, što nazivamo kastracijom, a kod ženki se odstranjuju jajnici (ovariotomija) ili jajnici i maternica (ovariohisterektomija). Kastracija ženki kolokvijalno se naziva sterilizacijom.
Odluka o kastraciji/sterilizaciji umnogome zavisi o motivima nabavke i držanja ljubimaca. Ovaj proces za sobom povlači i neke posljedice, bilo pozitivne ili negativne. Malo detaljnije o tome u odgovorima ispod.
Predstavništvo Fondacije Dogs Trust u BiH, putem partnerskih veterinarskih klinika i s odobrenjem lokalnih vlasti, finansira i koordinira Program masovne sterilizacije pasa lutalica, ali i besplatnu sterilizaciju vlasničkih pasa.
Psa ili mačku najbolje je sterilizirati, odnosno kastrirati netom prije prvog tjeranja. To znači sa oko šest mjeseci starosti ili čak nešto ranije. Naime, kod rane sterilizacije se između ostalog drastično smanjuje javljanje tumora mamarnog kompleksa kasnije tijekom života.
Sama operacija je najmanje invazivna i životinje se puno bolje drže te se mnogo brže oporave nego kad su starije. Također, mladi mužjaci kod mačaka još ne počnu s “obilježavanjem teritorije” , a istovremeno na taj način izbjegavamo neželjena legla, obzirom na to da većina životinja postaje polno zrela već sa šest mjeseci.
Postoje mnoge prednosti sterilizacije ženki kod pasa. Najočiglednija prednost je izbjegavanje svih neugodnosti koje dolaze s tjeranjem ženke (iscjedak, razdražljivost, promjena u ponašanju, itd) i nastanka neželjenog legla. Ipak, možda jedna od najvažnijih prednosti je sprečavanje nastanka tumora mliječne žlijezde koji je najčešći uzrok smrtnosti ženki kod pasa.
Ženke koje se steriliziraju prije prvog tjeranja, gotovo sigurno neće imati tumor mliječne žlijezde. Što je kasnije ženka sterilizairana utjecaj sterilizacije na vjerovatnoću pojave tumora se smanjuje. Važan aspekt sterilizacije kuja je i smanjenje agresivnosti prema drugim ženkama, opet ako se ženka sterilizira u mladosti.
Loša strana sterilizacije ženki kod pasa, osim samog rizika operativnog zahvata, je mogućnost nastanka urinarne inkontinencije. Inkontinencija češće nastaje kod ženki velikih pasmina te kod pretilih ženki. Najčešće se javlja kod životinja starijih od 7 godina. Odlikuje se spontanim ispuštanjem mokraće, najčešće u snu i relativno se lako rješava terapijom, koja je doživotna. Inkontinencija se jednako često javlja kod ovariotomiranih i ovariohisterektomiranih kuja.
Ženke se često udebljaju nakon kastracije što se može lako izbjeći pravovremenim smanjenjem količine pojedene hrane ili uvođenjem neke dijetalne hrane.
Prednost ovariohisterektomije nad ovariotomijom je onemogućavanje kasnijeg nastanka upale ili tumora maternice.
Kod muških je pasa najvažniji učinak kastracije onaj sociološki. Kastrirani psi znatno se rjeđe sukobljavaju s drugim psima te rjeđe obilježavaju teritorij, što je pogotovo važno za pse koji žive sa Vama u stanu.
Kastracijom se također smanjuje rizik od hipertrofije prostate, te se onemogućava nastanak tumora testisa. Inkontinencija je moguća i kod mužjaka, ali je znatno rjeđa nego kod ženki.
Sterilizacija/kastracija kod mačaka je najbolja metoda za sprečavanje neplaniranog parenja, užasno neprijatnog obeležavanja teritorije (nameštaja po stanu ili kući), smirivanje agresivnosti, sprečavanje nastanka gnojnih i tumoroznih promjena na materici i jajnicima, te smanjivanje mogućnosti nastanka tumora na polnim žlezdama.
Za sterilizaciju/kastraciju mačaka nikad nije kasno, a preporučuje se što ranije , već sa uzrastom od 4 mjeseca. Velika zabluda vlada da će jedno parenje pomoći životinji u zdravstvenom statusu, ono će samo napraviti problem vlasniku i povećati broj mačaka lutalica.